Fontana Mladosti

Spoznajama koje su proizašle iz rada sa ljudima pogođenim raznim bolestima dovodimo u pitanje klasičan koncept bolesti prema kojemu čovjek dolazi bioterapeutu iscjeljitelju, potpuno pasivno mu se prepušta i očekuje izlječenje. Njegova uloga svedena je na minimum. Organ koji je bolestan promatra se izolirano i pokušava izliječiti. Dakako, taj organ ne postoji sam za sebe nego je dio integriranoga sustava koji uključuje i Duh i tijelo. Pri iscjeljenju treba imati na umu čitav sustav, a ne samo bolesni organ. Takav pristup iscjeljenju nije moguće ostvariti bez pacijentove suradnje. Valja istaći i opasnost koju u klasičnom modelu bolesti uzrokuje postavljanje dijagnoze. Kada dođemo liječniku zbog neke poteškoće, on daje ime  ili dijagnozu te iste poteškoće. Čuvši dijagnozu pacijenti obično znaju koji su sve simptomi te poteškoće i što "eventualno" mogu očekivati. Na taj način dijagnoza može djelovati kao "proročanstvo" koje se samo ispunjava". Ako su očekivanja razmjerno pozitivna onda pacijenti koji dolaze po pomoć bioterapeutu iscjeljitelju više surađuju i tako povećavaju svoje šanse za ozdravljenjem. Ako je dijagnoza negativna pacijent može "odustati" i predati se te kao takav se ne drži uputa bioterapeuta iscjeljitelja te tako smanjuje vjerojatnost iscjeljenja i poboljšanja svoga stanja. Osim toga, čini se da pozitivna očekivanja mogu potaknuti procese u našemu organizmu koji će olakšati poboljšanje zdravstvenog stanja. Stoga je od izuzetne važnosti čovjekova  suradnja u procesu mjenjanja stanja. Vjeruje li pacijent zaista da će mu program ili određeni ljekoviti pripravak pomoći, tada je poboljšanje zdravstvenog stanja  mnogo izglednije.Iskustvom smo napravili program za održavanje i poboljšanje zdravlja kod čovjeka bez obzira na njegovo vjerovanje i uvjerenje. Rezultati su dokaz.